OPROŠTAJNI HADŽDŽ
Oproštajni hadždž
Poziv u islam dostavljen
je u sve krajeve Arapskog poluotoka.
Allah je dao grupu vjernika koji će ga
dostaviti u sve dijelove zemlje. Allah
je htio da Njegov Poslanik, s.a.v.s,
ugleda plodove svoje misije prije smrti.
Allah ga počasti hadždžom u mjesecu
zu-l-hidždžetu, desete hidžretske
godine.
Poslanik, s.a.v.s,
proglasi da će obaviti hadždž. U Medinu
stiže mnogi svijet. U subotu, dvadeset
šestog zu-l-kadeta, Poslanik, s.a.v.s,
se počešlja, namaza kosu, obuče gornji i
donji ogrtač i krenu iz Medine nakon
podne namaza. U Zu-l-Hulejfu je stigao
prije ikindije namaza. Sačekao je
ikindiju i klanjao dva rekata. U
Zu-l-Hulejfi je i prenoćio. A kada je
osvanuo, rekao je svojim ashabima:
Noćas me je posjetio gost koga je
poslao moj Gospodar i rekao mi: Klanjaj
u ovoj mubarek dolini i reci: Obavljam
umru sa hadždžom. Dozvolio je
umru u vrijeme hadždža, a to su u
džahilijetu smatrali najvećim grijehom.
Pred podne se okupao, a
zatim se namirisao po tijelu i glavi.
Miris je sadržavao mošus. Zatim je
obukao gornji i donji ogrtač i klanjao
podne namaz, dva rekata. Ušao je u
obrede hadždža i umre zajedno na mjestu
gdje je klanjao. Spojio je hadždž i
umru. Rekao je: Allahu moj,
odazivam Ti se umrom i hadždžom!
Potom je učio telbiju koja glasi:
Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la
šerike leke lebbejk. Inne-l-hamde
ve-n-ni'mete leke ve-l-mulk, la šerike
lek. Allahu moj, odazivam Ti
se, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš
suparnika, odazivam Ti se. Tebi
pripadaju hvala, blagodati i vlast. Ti
nemaš suparnika. Ponekada je
dodavao: Lebbejke Ilahe-l-hakki.
Odazivam Ti se, istinski Bože.
Poslije toga je izašao,
uzjahao svoju devu Kasvu i ponovio
ulazak u obrede. Kada se deva podigla
ponovio je isto. Nakon namaza na
Zu-l-Hulejfi označio je hedj i stavio im
ogrlice.
Putovao je dok se nije približio Mekki.
U mjestu Zu-Tuva je prenoćio, a zatim je
izjutra klanjao sabah namaz, ponovo se
okupao i ušao u Mekku u nedelju izjutra,
četvrtog zu-l-hidždžeta, desete godine
po Hidžri. Kada je ušao u
Mesdžidu-l-Haram, obišao je Ka'bu, a
zatim obavio s‘aj
između Safe i Merve. Odsjeo je u gornjem
dijelu Mekke na mjestu El-Hudžun. Nije
skidao ihrame, jer je naumio istodobno
obaviti hadždž i umru. Sa sobom je poveo
hedj. Nije više odlazio da obavlja tavaf
do hadždžskog tavafa.
Naredio je svim onima koji nisu poveli
hedj da u ihramima budu samo dok obave
umru, to jest, učine tavaf oko Ka'be i
sa‘j
između Safe i Mevre, a zatim da skinu
ihrame i razriješe umru. Svejedno s
kojim nijjetom su ušli u obrede hadždža,
za umru, hadždž ili oboje zajedno. Tom
prilikom je rekao: Kada bih
doživio ponovo što sam prošao ne bih
vodio hedj. Učinio bih ovo umrom i
oslobodio se ihramskih zabrana.
Oni koji nisu poveli hedj oslobodili su
se ihramskih zabrana.
Osmog dana
zu-l-hidždžeta, na Dan tervije
(napajanja), uputi se na Minu. Svi koji
su se oslobodili ihramskih obaveza nakon
umre ušli su u obrede hadždža. Na Mini
je klanjao pet namaza: podne, ikindiju,
akšam, jaciju i sabah. Četverorekatne
namaze klanjao je po dva rekata. Kada se
Sunce pojavilo, krenuo je na Arefat. Tu
je zatekao podignut šator u Nimri. U
njemu je odsjeo. Kada se sunce nagelo
zapadu uzjaha Kasvu i krenu u dolinu
'Urene. Ljudi se okupiše oko njega i on
održa govor. Zahvalio se Allahu,
pohvalio Ga, rekao Šehadet, oporučio
bogobojaznost, potom, između ostalog
rekao: O ljudi, poslušajte moj
govor, jer ja ne znam da li ću se nakon
ovog moga hadždža sresti sa vama. Vaša
krv, imeci i časti su vam sveti kao što
je svet ovaj vaš dan u ovom vašem
mjesecu i u ovoj vašoj zemlji. Zaista je
sve iz predislamskog doba pod mojom
nogom poništeno. I krvna osveta iz
predislamskog doba je poništena. Prva
krvna osveta, koju poništavam je naša
krv Ibn Rebi'a ibn el-Harisa. On
je bio na dojenju u plemenu Benu Sa‘da,
a ubili su ga iz plemena Huzejl.
Predislamska kamata je poništena. Prvu
kamatu s naše strane koju odbacujemo je
kamata Abbasa ibn Abdu-l-Muttaliba. Sva
je poništena. Bojte se Allaha u
ponašanju sa ženama. Vi ste ih uzeli uz
Allahov emanet, s njima odnos imate na
osnovu Allahove riječi. One su dužne da
u vašu kuću ne upuštaju nikoga koga vi
ne volite. Ako one i pored toga to
učine, udarite ih udarcem koji nije
žestok. One imaju pravo da ih vi hranite
i oblačite kako je uobičajeno. Vama
ostavljam Allahovu Knjigu i ako je se
budete čvrsto pridržavali nećete
zalutati. Bit ćete pitani za mene, šta
ćete odgovoriti? Ljudi odgovoriše:
Svjedočimo da si obavijestio, izvršio i
posavjetovao. Poslanik pokaza kažiprstom
dignutim ka nebu, a zatim uperenim u
narod: Allahu, posvjedoči, Allahu
posvjedoči, Allahu posvjedoči!
U tom govoru pojasnio je
i neke druge propise. Nakon što je
završio govor, Allah objavi ajet:
الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ
وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي
وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِينًا
Danas
sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat
Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam
islam bude vjera.
Bio je to dan sreće,
blagodati i zahvale.
Nakon održanog govora,
Bilal je proučio ezan, pa ikamet i
Poslanik, s.a.v.s, je klanjao ljudima
podne dva rekata. Zatim je opet proučen
ikamet i klanjao je ikindiju. Spojio je
podne i ikindiju u vrijeme podne namaza.
Između ova dva namaza nije klanjao ništa
više. Nakon toga je uzjahao devu i došao
na mjesto stajanja na Arefatu. Devu je
okrenuo trbuhom prema stijenama. Okrenuo
se kibli i tako ostao stajati do zalaska
Sunca. Kada je nestalo crvenila na
zapadu krenu na Muzdelifu. Na Muzdelifi
je klanjao akšam i jaciju sa jednim
ezanom i dva ikameta. Između namaza nije
ništa klanjao. Nakon toga je legao do
zore. Ujutro je rano klanjao sabah.
Poslije namaza je stigao do
Meš'aru-l-Harama, okrenuo se kibli i
učio dove, tekbire i tehlile. Tu je
stajao i molio dok se nije razdanilo.
Sa Muzdelife je krenuo
na Minu prije izlaska sunca. Stigao je
do velikog džemreta. Bacio je sedam
kamenčića. Uz svaki kamenčić je
izgovarao Allahu ekber. Učio je telbije
sve dok nije izbacao kamenčiće, nakon
toga je prestao učiti. Na tom džemretu
je zastao i rekao: Uzmite od mene
propise hadždža, jer ja možda više neću
doći na hadždž nakon ove godine.
Nakon bacanja kamenčića
otišao je na Minu, na mjesto gdje se
kolju kurbani. Zaklao je šezdeset i tri
deve svojom rukom, a onda je dao Aliji
pa je zaklao ostatak, a to je trideset i
sedam deva. Ukupno je zaklao stotinu
velikih kurbana. Naredio je da se od
svakog kurbana odsiječe dio koji su
stavili u lonac. Meso se skuhalo, pa su
jeli meso i pili čorbu.
Nakon klanja kurbana
pozvao je bricu i obrijao je desnu
stranu glave. Tu kosu podijelio je
ljudima svakom po dlaku dvije. Potom je
obrijao lijevu stranu glave i svu kosu
dao je Ebu Talhi.
Nakon toga, obukao je
odjeću i namirisao se prije tavafa.
Uzjahao je devu i otišao u Mekku da
obavi tavafu-l-ifadeti. Nije uradio
sa'j. U Mekki je klanjao podne namaz.
Poslije toga otišao je kod Benu
Abdu-l-Muttaliba koji su napajali
hadždžije Zem-zem vodom, i rekao:
Izvucite vodu, o Benu Abdu-l-Muttalib!
Da me nije strah da će vam ljudi
preoteti posao i ja bih sišao s vama da
zahvatam vodu. Oni mu dohvatiše
kofu, pa se napi Zem-zem vode.
Dane Kurban-bajrama, 11., 12. i 13.
zu-l-hidždže proveo je na Mini. Svakog
dana nakon zalaska sunca bacao je
kamenčiće na džemretima. Počinjao je sa
malim džemretom, bacio sedam kamenčića
učeći tekbir uz svaki kamenčić, a potom
bi prešao na srednji i veliki
postupajući isto.
Na dan Bajrama održao je još jedan
govor, kao i srednjeg dana
Kurban-bajrama. Potvrdio je rečeno u
prvoj hutbi na Arefatu i dodao neke
stvari. Prije hutbe, srednjeg dana
Kurban-bajrama objavljena mu je sura
En-Nasr.
Trinaestog dana
zul-hidždžeta, ili treći dan
Kurban-bajrama krenuo je sa Mine, nakon
bacanja kamenčića. Odsjeo je u mjestu
El-Ebtah. Tamo je klanjao podne,
ikindiju, akšam i jaciju. Poslao je Aišu
sa njenim bratom Abdu-r-Rahmanom u
mjesto Ten'im da obavi umru. Ona je
obavila umru. Vratila se u El-Ebtah u
praskozorje. Poslanik, s.a.v.s, je malo
prilegao. Naredio je polazak nakon
njenog dolaska. Uzjahao je devu i krenuo
prema Ka'bi. Tada je obavio
tavafu-l-veda' (oprosni tavaf). Klanjao
je sabah i zaputio se ka Medini. Izašao
je iz Mekke sa donje strane. Kada se
približio Medini i ugledao njene obrise
rekao je: Allahu ekber, Allahu
ekber, Allahu ekber! Nema istinskog boga
osim Allaha, nema suparnika, Njemu
pripada vlast i hvala. On je svemoćan.
Vraćamo se, kajemo se, na sedždu padamo
i svoga Gospodara hvalimo. Allah je
ispunio obećanje, pomogao Svome robu i
saveznike sam porazio.
Slanje vojske na čelu
sa Usamom ibn Zejdom
Poslanik, s.a.v.s, stiže
u Medinu. Hvalio je i veličao svoga
Gospodara zbog toga što je doživio
ulazak ljudi u islam u grupama i što mu
je pokazao uspjeh poziva koji je otpočeo
prije dvadeset tri godine. Nakon
povratka u Medinu primio je nekoliko
delegacija. Spremio je Usamu ibn Zejda
na čelu sedamsto boraca i naredio mu da
stigne do mjesta Tuhum-l-Belka i
Ed-Darum u Palestini. Vojska je krenula
i odsjeli su u mjestu El-Džeref,
udaljenom od Medine tri milje. Čuli su
uznemirujuće vijesti o Poslanikovoj
bolesti, pa su sačekali šta će biti.
Allah je Poslaniku, s.a.v.s, odredio
smrt i da to bude prva vojska koju je
poslao Ebu Bekr.
|
